Živimo u svijetu u kojem fotografija ima veliki značaj za novine, marketing u ambalaži i posterima, plakatima, omotima knjiga itd. Bombarduju nas sa svih strana fotografijama prepunih sadržaja koji imaju jedan zajednički cilj “PRENIJETI INFORMACIJU”.

Umjetnost se izjednačava sa nesvjesnim (snom), i fotografija ne mora da robuje sadržaju kao što ni umjetnost ne mora da robuje lijepom, tj. “LIJEPO kao bezinteresno sviđanje”. Iako postoje umjetnosti kojima služe druge umjetnosti (kao što su: pozorište, film, primjenjena umjetnost), fotografija kao takva pogodna je za robovanja skoro svim novijim potrošačkim medijima koji iskorištavaju njenu vizuelnu dopadljivost. Forma ne može da dođe do izražaja, jer estetsko uživanje je dato samo onome ko se uspije osloboditi veze sa slikom prikazanog predmeta, što nam mediji i druge umjetnosti koje je koriste u svrhu prenošenja informacije ne dozvoljavaju.

Zato se odlučujem za detalje iz svakodnevnog života, oslobodivši ih potrebe da prenose informacije, odvajam ih od ideje prikazanog predmeta i ističem njihovu formu, koristeći se kompozicijom. Ako krenemo od teze da “zajedničke tačke posmatranja ne postoje” a da fotografija po najviše zavisi od tačke snimanja/gledanja u samom procesu nastajanja i kasnije od percepcije i ugla gledanja konzumenta-uživaoca umjetničnog djela. Pojavljuje nam se čitava dimenzija novih uglova za zaustavljanje stvarnosti. Kako izgleda komad kruha zavisi od toga da li smo gladni ili ne, i kao što gladan i sit vide drugačije tako i obrazovan i ne obrazovan, zainteresovan i ne zainteresovan, dobronamjerni i zlonamjerni ne vide na isti nacin.

Samo čovjek svjestan svojih sposobnosti koristeći se slobodom može da radi na stvaranju novih svjetova, jer on može vidjeti i ono što u stvarnosti ne postoji.

Ovom izložbom se zalažem za isticanje fotografije koja je dovoljna sama sebi i ne mora da ima sadržaj ili poruku, kao da umjetnost ne može biti lijepa čak i kad govori o najgorem. Umjetnost je jedina slobodna, a sloboda bi nam trebala biti dovoljna. Savremena umjetnost destrukcijom (oslobađajući umjetničko djelo svega suvišnog) pokušava da se približi suštini, biću umjetnosti (filozofiji i njenim korijenima).

Čovjek za razliku od životinja može da posmatra složene umjetničke objekte, jer u estetskoj sferi vidimo da nema gledanja bez interpretacije, zato možemo da kažemo da svako od nas vidi svijet drugačije. Mogućnost da svijet vidimo drugim očima imamo zahvaljujući umjetničkoj moći da nam pokaže stvari iz drugog ugla. Baš tu je značaj ove izložbe I slobode interpretacije koju ona pruža.

2008 apr – d.eTalj, Cultural Center Banski dvor, Banja Luka

2008 jun – d.eTalj, Museum of Herzegovina, Trebinje